Ima nas još
18.10.2005., utorak
Huh
Ne kuzim kako neki ljudi uspiju mrtvo hladno prijeci preko nekih sranja koja im se dogadaju uzivotu. Moj organizam sam reagira na sve oko mene. Kako vi reagirate kada cujete neku uznemirujucu vijest? Mozete li se smiriti? Kako? Mozda trebam posjetiti kakvog psihologa ili psihijatra. Mislim da nisam u stanju se nositi sa svojim osjecajima, oni se pojave i sta onda s njima? Nemam pojma? Znati da su tu? Znam da su tu? Napraviti da nestanu, pobjeci, praviti se da nisu stvarni? Ja jednostavno ne znam zivjeti? Ne znam! |
17.09.2005., subota
Upoznavanje sa ljepotom zivota
Tko zeli izbjeci tude frustre, bolesti i sranja, moze komotno kliknuti dalje. Mozda neki psihic napravi doktorsku karijeru od ovih rijeci. Mozda procita neki dusebriznik koji je pun para i morala pa pokusa pomoci Lijepoj nasoj, tko zna? Polako! Nije lijepo vrijeme vani, mozda sam samo meteoropat pa me puca vrijeme. Znala sam da kada krenem necu moci pisati apsolutno nista sto sam mislila,ali dobro. Zavrsava ljeto, blize se kraci dani, hladniji i tmurniji i to mi pase, pase mi da se zatvorim u svoju sobicu, pokrijem se dekicom i usnem svoj zimski san. Koji ce nazalost trajati samo dan i pol, jer vise ipak ne mogu. Treba jesti, a sto? Platiti rezije, a kako? Ma nije samo to, treba smognuti snagu i pokrenuti se. Nakon godina teskog zivota dode vrijeme kada ti se vise neda pokrenuti, pa cak i kada ti se da, ne mozes. Ruzan, tuzan osjecaj. Ma jos se trudim, pokusavam. Prestala sam pusiti fore o svoj toj volji, pozitivnom misljenju jer sam dokazala da to ne funkcionira svakom. A ponajmanje meni. Taman kada stanes na svoje noge i kada pocnes misliti dobro o sebi, o zivotu , pocnes raditi na buducnosti, desi se sranje, i to takvo sranje koje te samo baci u jos veci bad. I zato vi koji zivot disete punim plucima, UZIVAJTE, UZIVAJTE u svakom trenutku svoga zivota, jer ga niste svjesni. Kazu da se moja bolest zove depresija i da se lijeci i izlijeci. Nisam bas sigurna. Stara baba bez ikakvog znanja, tko ce me primiti na posao, a da me primi nebi se mogla ustati, ili bi zaboravila sta mi govore. Uzasan osjecaj! |